U četvrtak, 05. Septembra 2019. godine sa početkom u 20:00 sati u prostorijama Međunarodnog centra za djecu i omladinu Novo Sarajevo na Grbavici, Gorska Služba Spašavanja - stanica Sarajevo je održala prvi sastanak sa kandidatima za prijem u stanicu.
Na konkurs koji je bio otvoren u proteklom periodu prijavila se 40 kandidata od kojih je velika većina aplicirala za poziciju operativac-spasilac dok su se neki odlučili da rad stanice pomognu kao pridruženi članovi.
Kandidatima za prijem u članstvo su se obratili Dženadin Veladžić predsjednik Upravnog odbora, Ismar Handžić zamjenik načelnika Stanice, Amir Beganović zamjenik predsjednika Upravnog odbora, Edin Merzić zamjenik načelnika Stanice i Jelena Simović kolegica  i spasioc iz Gorske službe spašavanja Foča. Oni su istakli da kandidate čeka puno rada i da očekuju maksimalnu ozbiljnost i disciplinu. Po riječima Ismara Handžića  "Gorska služba spašavanja jeste dobrovoljna i volonterska alužba, ali je ujedno i vrlo profesionalna služba".
Od kandidata se očekuje da u narednih 6 mjeseci dokažu da imaju odgovarajuću fizičku i psihičku spremu za rad u Gorskoj Službi Spašavanja, kao i spremnost da žrtvuju svoje slobodno vrijeme koje će im omogućiti da kroz veliki broj vježbi i treninga budu osposobljeni za spašavanje života unesrećnih osoba. Kandidati koji prođu testiranje na strah od visine i testiranje fizičke spreme čeka period obuka iz oblasti prve pomoći i tehnika spašavanja.

Zahvaljujemo našem domaćinu Međunarodnom centru za djecu i omladinu na Grbavici koju su nam ustupili prostor za ovaj sastanak i buduće sastanke i aktivnosti što će u mnogome olakšati rad stanice.

U cijelosti prenosimo tekst kolegice Jelene.

" Svjedoci smo dešavanja po planinama u poslednje vrijeme, pa sam nakon događaja o tragediji na Volujaku  odlučno napisala par riječi koje opisuju ono što mi leži na duši već duže vrijeme. Iz dana u dan sve više informacija do nas dolazi da se na našim planinama, ali i planinama iz okruženja dešavaju stravične nesreće gdje se u sekundi nepažnje desi tragedija (kakva je ova od prije 2 dana na Volujaku). Sam događaj me naveo da dam mišljenje sa aspekta spasioca i nekoga ko je vrlo često izložen teškim, stresnim pa čak i po život opasnim situacijama. Baziraću se na sve ono sa čime se suočava moj tim, tim sa kojim sedam godina radim, tim koji je u svakom momentu spreman odgovoriti na najkompleksnije zadatke i riješiti stvari za koje čak ni profesionalci nisu u stanju dati odgovor. Za njih kažem da su moja druga porodica (zaista to i jesu) i da su neponovljivi.

Da li ste se zapitali kada pročitate vijest na portalima, vidite video prilog na tv ekranima, ko su ti momci i djevojke koje rizikuju svoj život da bi spasili drugog? Da li ste se zapitali kako je nama kada svako malo gledamo leševe, unakažena beživotna tijela, ljude koji ispuštaju svoju dušu na našim rukama, izbezumljene i dezorijentisane osobe koje nađemo , malu djecu iscrpljenu u stijenama, u kanjonima… Da li ste? Ili ipak niste?

Da li ste se zapitali kako je to kada u pola dana ili sredine noći (kada čovjek treba da odmara svoje tijelo i mozak) ustajemo, spremimo se i odlazimo u teško pristupačne terene da bi odgovorili pozivu u pomoć? Da li znate da mi to radimo sve čisto na volonterskoj osnovi, bez osiguranja I novčane naknade, a vrlo često i sa oskudnom opremom? Zapitate li se možda da li promrznemo, da li dobijemo opekotine, povrede ili dehidriramo od napora? Zapitate li se kako je našim očevima, majkama, suprugama, braći i sestrama, našoj djeci kada krenemo u misiju spašavanja? Reći ću vam evo ja iz ličnog iskustva da su to oči pune ponosa i zabrinutosti dok me ispraćaju , mada ponekad na povratku bude i suza, ali uvijek radosnica što smo uspjeli u misiji!!!

Cilj ovoga što čitate je da vam se barem malo približi ono sa čim se susreće svaki spasilac, a zatim u opomeni svima da kad kreću u planinu dobro isplaniraju rutu kretanja, detaljno pogledaju više vremenskih prognoza, savjetuju se sa ljudima iz krajeva koje žele posjetiti, ponesu dovoljno hrane i vode, vode računa o bateriji na telefonu, poneseu rezervnu odjeću u slučaju vremenskih neprilika I što je najbitnije krenu odmorni. Nepažnja i umor dovode do fatalnih greški koje mogu da koštaju života. Neka misle o našem odmoru, našim porodicama i planiraju druženje sa nama kraj logorske vatre ili u planinarskom domu, tada smo najsrećniji da ih sve pozdravimo, zagrlimo i razmijenimo iskustva uz šolju toplog čaja, ali isto tako ako se nađu u nevolji mi smo tu u svakom momentu da im pružimo podršku i pomoć!

I poruka za kraj, Pazite na sebe, na svoje voljene osobe! "

Vaš GSS Team...

Facebook